Kako su stranke u Srbiji prisvojile Gebelsa

170

Sjećate li se projekta koji je u potpunosti ogolio političke stranke u Srbiji izbrisavši granicu između bizarnog i komičnog? Maja Pelević je za novi Nedeljnik govorila o tome kako je došlo do toga da sve srpske stranke usvoje Gebelsov tekst kao svoj.

Bio je to, ili je bar počeo, kao kulturni projekat. Bila je to i blamaža srpskih političkih stranaka.

Iznad svega bila je to pokazna vježba koja je prikazala kako funkcioniše srpsko višestranačje i koliko u sveopštoj ideološkoj, a prije svega idejnoj konfuziji i odsustvu suštine lako može da se dođe do toga da stranke usvoje ideje Jozefa Gebelsa, jednog od kreatora najvećeg zla koje pamti današnji čovjek – nacizma.

Bilo je to prije šest godina. Danas, kada se imena Hitlera i(li) Gebelsa sa takvom lakoćom u ping-pong metaforama prebacuju s jedne na drugu stranu političke arene, lako se zaboravilo kako je “taj Gebels” imao otvoren put u naše višestranačje.

Bio je to, ili je bar počeo, kao kulturni projekat. Bila je to i blamaža srpskih političkih stranaka.

Prije šest godina dramaturzi Maja Pelević i Milan Marković su podigli prašinu u javnosti projektom “Oni žive (U potrazi za nultim tekstom)”.

Autori su se tada, praktično u jeku predizborne kampanje koja će završiti dolaskom SNS na vlast u Srbiji, učlanili u sedam najvažnijih stranaka u tom trenutku: Demokratsku stranku Srbije, Ujedinjene regione Srbije, Socijaldemokratsku partiju, Demokratsku stranku, Liberalno-demokratsku partiju, Srpsku naprednu stranku i Socijalističku partiju Srbije.

Ubrzo su u većini stranaka postali članovi savjeta za kulturu, a kako su tada pričali, u nekim partijama dospjeli su i na kadrovsku listu za različite pozicije. A onda je u projektu koji je trebao da razgoliti funkcionisanje političkih stranaka došlo do ideje da se stvar “začini” jednim Gebelsovim tekstom koji su stranke objeručke prihvatile.

Maja Pelević, foto: Igor Pavićević

DSS je, naime, prije nego što ih primi u Savjet za kulturu, tražio da napišu tekst u kom će da se predstave sa svojom ideologijom i idejama.

– Tada nam je palo na pamet da preuzmemo Gebelsov tekst – govorila je Maja Pelević.

Taj tekst su potom ponudili svim strankama.

U Gebelsovom tekstu partijskim drugovima “Znanje i propaganda” iz 1928. godine izmijenili su samo tri riječi: umjesto “propagande” ubacili su “politički marketing”, “nacionalsocijalizam” je zamijenjen odgovarajućim ideološkim pojmom u zavisnosti od stranke o kojoj je riječ (demokratija, socijalizam, liberalna demokratija), a Hitlerovo ime je zamijenjeno imenom predsjednika odgovarajuće stranke.

Osim u Demokratskoj stranci. U DS-u je umjesto tadašnjeg predsjednika Tadića upisano ime Zorana Đinđića.

– Postoji dio u Gebelsovom tekstu gdje kaže “sećam se čuvenih Hitlerovih govora”, pa smo shvatili da se zapravo niko ne sjeća Tadićevih govora – objašnjavala je Maja Pelević.

Tako su partijama predstavili tekst sa naslovom “Ideja, strategija, pokret”, u kojem su iznijeli razmišljanja na temu marketinške strategije stranke.

Nas nimalo nije začudilo što su nas iz SNS-a zvali da naš (Gebelsov) tekst pročitamo na njihovom skupu, a LDP je nedjelju dana tekst držao na naslovnoj strani svog sajta.

Maja Pelević se u intervjuu za aktuelni broj Nedeljnika podsjetila ovog projekta koji je izvrnuo podsmijehu srpske stranke.

Na pitanje da li je bilo iznenađenje što Gebels može bez problema da prođe u srpskom višestranačju, ona je rekla da su zapravo tako nešto i očekivali.

– Zato smo i odabrali Gebelsov tekst iz 1928. “Znanje i propaganda” i u njemu promijenili samo nekoliko riuječi i poslali ga svim partijama kao naš manifest. Sve stranke su bez obzira na ideološki spektar kome su pripadale imale jednu zajedničku stvar – vjeru u moć propagande odnosno današnjeg političkog marketinga – rekla je ona.

Još je Karpenter u filmu “Oni žive” po kom je ovaj projekat i dobio ime ukazivao na to kako smo danas okruženi najopasnijom od svih ideologija, onom nevidljivom, sa kojom smo svakodnevno suočeni, na koju smo navikli, onom koja nam se smiješi sa TV ekrana i koja nam maše sa bilborda.

– Tako da nas nimalo nije začudilo što su nas iz SNS-a zvali da naš (Gebelsov) tekst pročitamo na njihovom skupu, a LDP je nedjelju dana tekst držao na naslovnoj strani svog sajta. Nema ničeg čudnog u tome što su Gebelsovi govori danas aktuelniji nego ikad jer je u neoliberalnom kapitalizmu sve na prodaju, pa i ideje, strategije i pokreti, a politika je odavno iz ruku naroda prešla u advertajzing agencije – kaže Maja Pelević.

Projekat je, kaže, nastao vrlo spontano.

Ta beskrupulozna borba za vlast i programi partija koji su mahom bili vrlo slični i sastavljeni od praznih fraza već je tada ukazivala na jednu ideološku konfuziju koja je dovela do toga da nam je danas potpuno normalno da bivši ekstremni desničari izigravaju najveće slobodoumne liberale.

– Februara 2012. godine moj kolega Milan Marković i ja dobili smo zadatak da napišemo tekst o tome koji su problemi mladih pozorišnih umjetnika u okviru tadašnje kulturne politike. Dok smo razmišljali šta bismo mogli da napišemo, Milanu je pala na pamet ideja da se učlanimo u sedam tada vodećih partija, i da te članske karte predamo kao tekst. Pokucali smo na njihova vrata sa CV-jevima i željom da se aktiviramo u kulturnim odborima, ali ono što nismo očekivali je da će nas sve partije istog trenutka objeručke prihvatiti i ponuditi nam mjesta u savjetima za kulturu, i čak nas staviti na kadrovske liste – rekla je ona.

Tu je počeo tromjesečni, moglo bi se reći, tajni rijaliti gde smo nu njih dvoje na dnevnom nivou išli od stranke do stranke, od sastanka do sastanka i prisustvovali uživo apsurdima parlamentarne demokratije.

– Ta beskrupulozna borba za vlast i programi partija koji su mahom bili vrlo slični i sastavljeni od praznih fraza već je tada ukazivala na jednu ideološku konfuziju koja je dovela do toga da nam je danas potpuno normalno da bivši ekstremni desničari izigravaju najveće slobodoumne liberale. Niko se nije bavio našim idejama, niko se nije pitao šta mislimo, već su nas samo pitali koja nas funkcija zanima i koje bismo pozorište da “preuzmemo”. To političko mešetarenje radnim mjestima je nešto na šta smo danas potpuno navikli, što oblikuje našu društvenu realnost i ne mijenja se sa promjenom vlasti. Kao i to da su političari spremni na sve samo da vlast zadrže – objasnila je Pelevićeva.

Ali ono što znamo iz prošlosti je to da je upravo ovakva društvenopolitička klima, kaže ona, gdje se sve relativizuje i gdje niko više ne vjeruje ni u šta, idealno tlo za jačanje ekstremne desnice.

– To je ono što se dešava u Evropi i u našem neposrednom okruženju, a samo je pitanje dana kada će se i ovaj naš maskenbal završiti i kada će se otkriti prava, samo na trenutak možda zaboravljena, lica – rekla je između ostalog Maja Pelević.

Odlomak iz Gebelsovovog govora partijskim drugovima iz januara 1928:

Ideje same po sebi su vanvremenske. One nisu vezane za pojedinca, a još manje za narode. One počivaju u narodu, to je istina, i utiču na njihove stavove. Ljudi kažu da su ideje u oblacima. Kada se pojavi neko ko u riječi stavi sve ono što drugi u srcu osjećaju, onda oni kažu: “Da! To je ono što sam oduvijek želio i čemu sam se oduvijek nadao.” To je ono što se dešava kada neko prvi put čuje Hitlerove govore. Sretao sam ljude koji su po prvi put prisustvovali Hitlerovim govorima, i oni su rekli sljedeće: “Ovaj čovjek je rekao ono što sam godinama tražio. Po prvi put neko je dao oblik onom što ja želim.”

Neke vrste ideja na početku su svakog političkog pokreta. Nije potrebno dati politički oblik tim idejama i razvijati ih kroz hiljade paragrafa političkog programa. Istorija pokazuje da su se najveći svjetski pokreti razvili onda kada su njihovi lideri znali kako da ih ujedine jednom kratkom i jasnom temom. To je jasna forma kod francuske revolucije, Kromvelovog pokreta, budizma. Stvoren je cio sistem na osnovu jednostavnih ideja. Ideje nisu ograničene na pojedinačne izjave. Naime, one se povezuju sa svim aspektima svakodnevnog života i postaju vodič u svim aktivnostima-politika, kultura, ekonomija, svakodnevno ljudsko ponašanje. Ovo vidimo u svim velikim revolucionarnim pokretima koji su počeli sa jasnim, jednostavnim i razumljivim idejama. One se šire sve više i više i postaju ogledalo svih čovjekovih djelatnosti.

Više o Gebelsovom tekstu OVDE.

Besplatnu aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.

NEMA KOMENTARA

POSTAVI ODGOVOR