Goran Dakić: Kockar i idioti

668
Goran Dakić
Goran Dakić je banjalučki pisac i novinar Dnevnog avaza. Objavio romane „Dalj“ i „Petodinarke“.

Raja se dobrano nasekirala zato što je ove godine pod sajamskom kupolom štand imala stanovita Kija Kockar. I ne samo da je imala štand, nego je na njemu potpisivala – ako sam dobro upamtio natpise pune jeda i gorčine – autobiografiju.

I ne samo da je potpisivala – jer potpisuju i Kusturica i Bećković, pa se niko ne ibreti – već su horde maloljetnih požurile da se slikaju kraj savremene gospe koja se nije ukazala u Međugorju, ali jeste – ako sam i to dobro upamtio – po nekim farmama.

I? Šta sad? Ništa. Smeća je vazda bilo i vazda će ga biti, a i bolje je da djeca čitaju Kiju nego da dobijaju tri miliona maraka kredita da se ne bi drogirala. Uostalom, svaka roba ima svoga kupca i dobro je što broj onih koje zanima da li je i koliko je zaista bilo vruće u Kijinom rijaliti krevetu nije jednak broju onih koje zanima Selim-paši odgovor na pismo ili besjeda o Velikom inkvizitoru.

Odavno sam napisao, ali malo ko mari za to, pa ću da ponovim: nije problem što je Kija Kockar među najprodavanijima, no je problem što je kojekakve sumnjive veličine proglašavaju Andrićima i Pekićima. Otkako je Petrović dobio Ninovu nagradu za „Sitničarnicu“ nije bilo čestitog romana u svekolikoj srpskoj književnosti, ali to nikome nije smetalo da se na glave raznih anonimusa i pisaca bez dara spuste kraljevske krune. Dajte Kusti da napiše još dvije-tri knjige i dajte mu da se i dalje poziva na Andrića k’o da mu je babo i eto nam novog klasika.

Dakle, nije problem Kija Kockar i ne može da bude problem, ali je i te kako problem kada iz Udruženja književnika Republike Srpske dobijete mail u kojem stoji ovo: „I ove, 2018. godine, Udruženje Riječ-Boja-Ton nastoji da i dalje širi bečka literarna događanja. Do prije nekoliko godina pojedinačno su promovisali nove knjige (zbirke pjesama i prozna djela) mnogih autora koji žive u Austriji, a vuku korijene sa Balkana. Ti autori često nemaju priliku da prezentuju i izdaju svoja literarna djela u otadžbini, pa su došli na ideju da ubuduće svake godine pozovu po jednog priznatog književnika sa Balkana kako bi se umjetnike iz Austrije na neki način približio literarnoj sceni u otadžbini“.

To, dabome, nije dovoljno, pa slijedi i nastavak: „Ove godine pozvali smo umetnika iz Banjaluke, pisca Predraga Bjeloševića. Predrag Bjelošević je nosilac najvećih literarnih priznanja i značajnih nagrada u zemlji i inostranstvu, prevođen je i prepjevavan na više stranih jezika. Njegova umjetnička sposobnost i dobri kontakti biće od velikog značaja za umjetnike iz Austrije. Predrag Bjelošević, magistar lutkarstva, živi u Banjaluci u svojstvu profesionalnog pisca. Dugi niz godina bio je direktor Dječijeg pozorišta Republike Srpske, predsjednik je Udruženja književnika Republike Srpske i glavni urednik njihove izdavačke djelatnosti.“

Prilično sam siguran da Kija Kockar bolje piše. A to već jeste problem.

Goran Dakić

Stavovi izneseni u kolumnama objavljenim na portalu SrpskaCafe.com pripadaju autorima i ne odražavaju nužno stav redakcije.

Besplatnu aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.

NEMA KOMENTARA

POSTAVI ODGOVOR