Vuk Bačanović: Šta je iščešljao Češljar?

1082
Vuk Bačanović
Vuk Bačanović je sarajevski istoričar, novinar i urednik. Nakon što je izrazio, za sarajevsku javnost, nepodobno mišljenje, živi i radi na relaciji Mostar-Beograd.

Bubnjar Dine Merlina Amar Češljar je svoje odbubnjao. Jer je na vijest da se u Mostaru sakupljaju hrvatski studenti nezadovoljni izborom Željka Komšića u Predsjedništvo BiH napisao komentar (ne status) da na njih treba poslati tenkove.

Užasnuti Merlin je reagovao promptno. On širi samo ljubav i neće dopustiti bilo kome da širi mržnju. Slično su postupile i Letu štuke. Ni tu više nema bubnjanja za Češljara. Radi se o logičnom poslovnom potezu.

Žrtvovan na oltaru licemjerne javnosti

Zašto bi i Merlin i Dino Šaran rizikovali svoje gaže u Hrvatskoj, jer im je bubnjar, u maniru “doze prosječne Srbende”, poželio sebi protivne mišljenike “oplesti” tenkovskom municijom?

Napokon, gdje je tu odgovornost za javno izrečenu riječ? Jer posve je jedno voditi predizborne kampanje pune najgnusnijih subliminalnih prijetnji kao većina političara u državi, a sasvim drugo u komentaru napisati nešto što u Sarajevu možete čuti na svakoj drugoj kafi ili pivu. Plus to da Srbi, ako im se država ne sviđa, mogu formirati novu traktorijadu.

Ili možda nije? Ili je možda jedini Češljarev grijeh, pored toga što je prosječno agresivni Balkanac i to što je samo, kao običan, malo više popularan čovjek, izrekao vrlo prosječnu kafansku kletvu? I prepisao je na Facebook. Da bi potom bio žrtvovan na oltaru licemjerne javnosti.

Jer odgovornost za javnu riječ je na balkanskom tržištu jeftinih laprdarija odavno misaona imenica. Pogotovo zato što je nemoguće zaključiti ko je neodgovorniji. Oni koji mržnju šire, ili oni koji je, tobož, zauzdavaju. To jest oni koji društvo održavaju u stalnom stanju tenzije, s druge strane ponavljajući miroljubive mantre.

Uzmimo za primjer najskoriju razmjenu mišljenja između novoizabranog člana Predsjedništva BiH, Željka Komšića i vrhbosanskog kardinala Vinka Puljića. Puljić je Komšićev izbor usporedio sa izborom Adolfa Hitlera, u smislu da je firerov izbor za kancelara bio jednako legalan i legitiman koliko i Komšićev. Da bi mu Komšić na to odgovorio da batali Hitlera i radije se pozabavi relativizacijom ustaške prošlosti u vlastitoj organizaciji. I zaista, ko se, u načelu ne bi složio sa Komšićem?

Čovjek se zalaže za državu u kojoj ljude ne biramo zbog krvnih zrnaca, u kojoj svako glasa za svakoga bez obzira na vjeru i narodnost, te kardinalu održava lekciju koju mu je odavno trebao očitati bilo koji političar koji drži do sebe. Ali avaj! Kada i sam Komšić ne bi bio izabran inat glasovima radi brojanja krvnih zrnaca, ovaj put Hrvatima.

Ne lažimo se, glasovima onih, od kojih bi dio, što iz gluposti, što iz zlobe, rado doživio tenkove na ulicama Mostara pred hrvatskim demonstrantima. I kada se sve njegove riječi, radi toga, ne bi okretale protiv koncepta za koji se, zapravo, zalaže. I kada zbog toga ne bismo morali dati za pravo kardinalu, čije riječi, opet, u drugom kontekstu, ne vrijede pišljiva boba.

“Nasušna doza nereda i spontanosti”

U tom smislu su “incidenti” poput Češljarovog ispada vrlo korisni, jer su iskren izraz tamne strane naših sveukupnih odnosa. Onih odnosa u kojem su i javne riječi i njima izrečene ideologije izgubile svaki smisao. Pa je i licemjerno pranje ruku od ovog nesmotrenog mladića u moru njegove nesmotrene generacije utoliko odvratnije. Jer unatoč tome što je javna riječ, pa, prema tome i odgovornost za nju, potpuno obezvrijeđena i što smo laprdanje afirmisali kao normu, to nije baš sve što nam je preostalo.

Jer ispod nagomilanog smetljišta mi, balkanski Sloveni i dalje čuvamo more originalnog i neponovljivog duha. Moj brat, poeta je to nazvao “nasušnom dozom nereda i spontanosti”, koja nas “čini tako divno nesavšenima i živima”.

Tu se valjda i krije klica oprosta koji smo jedni drugima dužni dati. Mi bubnjari, od kojih je Češljar samo jedan.

Vuk Bačanović

Besplatnu aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.

1 KOMENTAR

  1. Da smo mi “bubnjari” od kojih je ceshljar samo jedan, to je nazalost dobrim djelom tacno. Ali nemoj relativizirati jednu sasvim ljudsku i civilizacijsku reakciju od strane Dine Merlina i grupe Letu Stuke. Pa, pobogu, valjda bi trebalo da takva reakcija bude normalna norma ako zelimo zdravo drustvo i dobro nasoj djeci.
    Dakle, neka to bude pocetak sankcioniranja govora mrznje u bh indoktriniranom drustvu.

POSTAVI ODGOVOR