Čelični živci, znanje i koncentracija potrebni su da bi se prevalio put od 535 kilometara s teretom od 2 500 tona na opasnim peruanskim padinama.

Nije lako biti mašinovođa u ovom kraju, a upravljanje lokomotivom jedno je od najopasnijih zanimanja u ovoj južnoameričkoj zemlji. Posebno se to odnosi na “voz smrti”, koji prevozi srebro, bakar, cink, olovo i zlato iz Sero de Paskoa željeznicom Ferokaril Sentral Andina. Sero de Pasko jedan je od gradova sa najvišom nadmorskom visinom na svijetu, nalazi se 4338 metara iznad nivoa mora.

Uspon željezničke pruge jedan je od najopasnijih na planeti, ali prava vještina potrebna je da bi se voz sa tonama rude spustio na pacifičku obalu, zapadno od prestonice Lime.

Jedan od rijetkih ljudi koji se usudi sjesti u “voz smrti” kako bi zaradio novac za svoju porodicu je Danijel Garsija Zegara.

– Za ovaj posao je potrebno imati čelične živce i cijelo vrijeme imati kontrolu nad vozilom. I najmanja se greška naplaćuje životom. Zbog prevelike brzine kočnice lako stradaju što bi na litici sa tolikim teretom moglo imati poguban ishod. Bilo je vozača kojima se to dogodilo. Kako bi se spasio iskočio je iz vlaka, ali nije preživio – objasnio je Zegara.

Strah od padanja niz stijene je uvijek prisutan. Voz ne smije ići prebrzo, ali ako je previše spor, postoji rizik da se zaustavi. Ne uspije li ga mašinovođa pokrenuti može ostati satima zarobljen na temperaturama ispod nule i čekati pomoć.

Besplatnu aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.

NEMA KOMENTARA

POSTAVI ODGOVOR