Kad kažem patrijarh, mislim…

1143
Darko Momić
Darko Momić je novinar i kolumnista. Počeo u Glasu Srpske, najduže je radio u Pressu RS, a sada piše za magazin Nedeljnik.

Njegova svetost arhiepiskop pećki, mitropolit beogradsko-karlovački i patrijarh srpski gospodin Irinej duboko je zagazio u dnevno-političke vode kojih se njegov prethodnik na tronu srpskog prvojerarha blaženopočivši patrijarh Pavle gnušao kao đavo krsta.

Dolazak patrijarha Irineja na proslavu Dana Republike Srpske i njene krsne slave Svetog prvomučenika i arhiđakona Stefana jeste za pohvalu, ali pošto je to potpuno prirodan, normalan i očekivan potez ne treba ga uzdizati na neki poseban pijedestal zato što je prije dva dana držao svečanu liturgiju u Hramu Hrista Spasitelja u Banjaluci. Bila bi sramota i bilo bi neprirodno da to nije uradio i tačka.

Ali isto tako je sramota i nije prirodno nešto što je ponovo uradio. A ponovo je pokazao da je od deset zapovijedi Srpske pravoslavne crkve njemu najdraža peta koja glasi “moliti se Bogu za one koji su na vlasti”. Kako drugačije protumačiti njegovo blagodarenje Gospodu što je Srbima podario Aleksandra Vučića i Milorada Dodika?! Khm!

OK, razumijem da crkva ne bi opstala dva milenijuma da se stavljala na čelo opozicije i suprotstavljala vlastima i zato razumijem da je crkveni oportunizam u određenoj mjeri opravdan, ali preko mjere ne valja ništa. A kada se aktuelni poglavar SPC svako malo potrudi da pruži otvorenu podršku vlastodršcima, prije svega predsjedniku Republike Srpske i izrekne niz hvalospjeva na njegov račun, onda se ne treba čuditi što je dobar dio vjernika, Bože me oprosti, počeo da ga zove pri-pejd patrijarh, šapućući među sobom “eno Mile opet dopunio Irineja”.

Poštujem dakle da crkva treba da gaji korektne odnose sa svakom vlašću, ali elementarna pristojnost vlastodržaca nalaže da i oni pokažu poštovanje prema prvom čovjeku najstarije srpske institucije koji u skladu sa titulom koju nosi svakako zaslužuje prvenstvo nad bilo kojom političkom funkcijom.

Složićete se da je prije dva dana na svečanoj akademiji u dvorani Borik bilo degutantno gledati kako u dvoranu zajedno ulaze predsjednik RS i patrijarh SPC pri čemu voditelj programa egzaltirano poziva sve prisutne da pozdrave – Milorada Dodika. Valjda je bilo prirodno da se pozdravi patrijarh, ali očigledno da je i on sam pristao na tu podređenu ulogu, prepuštajući primat domaćinu, čitaj politici i političaru.

A koliku težinu u politici ima njegova riječ, patrijarh Irinej je prvi puta pokazao prije šest godina kada je uoči drugog kruga predsjedničkih izbora u Srbiji pozvao birače da izađu na izbore i obave svoju građansku dužnost. Iako se iz tog njegovog apela apsolutno nije moglo naslutiti da li su njegove simpatije na strani Borisa Tadića ili Tomislava Nikolića, prvosveštenik SPC se tim pozivom upleo u političke vode. A sa kakvim uspjehom, najbolje je pokazala činjenica da je izlaznost na izborima bila mnogo manja nego u prvom krugu u vezi koga se Irinej nije oglašavao. Nažalost, umjesto da poslije toga sebi postavi pitanje da li crkva gubi poziciju institucije u koju Srbi imaju najviše poverenja, patrijarh Irinej je nastavio da šalje povremene političke poruke i to poprilično jalove.

Elem, ne treba crkva da se pravi nijema i gluva i da ćuti kada je riječ o pitanjima od najvišeg nacionalnog interesa, ali ni po koju cijenu ne smije da dozvoli da se politika u potpunosti uvuče pod crkveni zvonik.

I zato kad kažem patrijarh, mislim – Pavle!

Darko Momić

Stavovi izneseni u kolumnama objavljenim na portalu SrpskaCafe.com pripadaju autorima i ne odražavaju nužno stav redakcije.

Portal SrpskaCafe od sada pratite i putem naše Android aplikacije koju možete besplatno preuzeti ovdje.

NEMA KOMENTARA

POSTAVI ODGOVOR