Čedine nebeske pruge

837
Darko Momić
Darko Momić

Ko se sjeća Đure Čekića sa Manjače?! Onog Đure, oca petoro djece i muža tada trudne supruge koji je u avgustu 2013. godine štrajkovao glađu u parku Mladena Stojanovića (a gdje bi drugo) tražeći od predsjednika Srpske Milorada Dodika 20 000 KM za izgradnju kuće.

Kukao je Đuro na tadašnjeg gradonačelnika Banjaluke Slobodana Gavranovića tvrdeći da je za njegov račun zbog obećane pomoći kršio predizbornu tišinu.

I primili su Đuru tada u Palati Republike i ponudili mu 10 000 KM koje je on glatko odbio, prijeteći da će i suprugu, tada u petom mjesecu trudnoće, pozvati da mu se pridruži u gladovanju.

Poručivao je Đuro da neće prekinuti štrajk ni po cijenu života, ali nije održao obećanje, jer je poslije par dana spakovao šator i zastave SNSD-a i pokupio se iz parka. Poslije nekoliko mjeseci je pješačio i pred patrijaršiju u Beograd vapeći za pomoć kod samog patrijarha, ali je ostao kratkih rukava. I neka je! Sa svojih tadašnjih 36 godina bio je u stanju volu rep da iščupa, a on se zbog predizbornih obećanja upuštao u štrajk glađu i pješačenje do Beograda umjesto da zasuče rukave i gleda kako da prehrani višečlanu porodicu.

Ali kako god bilo, (od Boga zdravlje i njemu i njegovoj porodici), Đuro Čekić u ovom slučaju služi samo kao primjer neodgovornog člana društva i profesionalnog štrajkača glađu koji hoće hljeba preko pogače.

Za razliku od njega, pokojni Čedo Knežević (prosta mu duša), najpoznatiji željezničar u Srpskoj štrajkovao je glađu, ne tražeći hljeba preko pogače, već da mu se isplati ono što je zaradio. Popularnost je stekao u martu ove godine kada je sa nekolicinom kolega prvi puta započeo štrajk glađu. Ali nije postao popularan zbog samog štrajka, već nakon popijene rakije sa predsjednikom Srpske Miloradom Dodikom nakon čije posjete je prekinut štrajk, a željezničarima isplaćene zaostale plate i topli obroci.

Prije otprilike mjesec dana, Čedo i kolege su ponovo počeli gladovanje koje je završilo sličnim epilogom. Ponovo je, umjesto neodgovornog rukovodstva Željeznica RS, glavnu ulogu imao prvi čovjek Srpske. Razlika je bila samo u tome što su ovoga puta željezničari otišli njemu na noge u Palatu Republike i nakon razgovora (vjerovatno i popijene rakije) i dobijenih obećanja, obustavili štrajk glađu.

Elem, ne zna se do kada će predsjednik Srpske uspijevati da riješi probleme u ŽRS i koliko još ima „kruške“, ali nažalost, Čedo Knežević je više neće piti s njim. Otišao je Bogu na istinu i na nebeske pruge, a svima nama ostavio u amanet da mu prislužimo svijeću i prisjetimo ga se kao simbola pravedne radničke borbe.

A najveću počast ćemo mu odati ako ga se budemo sjećali duže nego Đure Čekića. Toliko je zaslužio, a oprostićemo mu i spuštanje mikrofona novinarima RTRS-a, ako ni zbog čega drugog, onda zbog toga što je bar na trenutak ujedinio novinare i potaknuo na kolegijalnu solidarnost. Pokoj ti duši, mali veliki čovječe!

Darko Momić

Darko Momić je dugogodišnji novinar i kolumnista raznih medija u Srpskoj. Počeo u Glasu Srpske, najduže je radio u Pressu RS a sada piše za magazin Nedeljnik.

NEMA KOMENTARA

POSTAVI ODGOVOR